понедељак, 30. април 2012.

Vicevi 48

Šetaju dva Zemunca i razgovaraju:
- Je li torima, gde si ti sinoć, a?
- Ma tebra, ne pitaj me štani, znaš kakvu sam pičku upoznao? Znači boginja.
- Pa dobro batara, nego je l' si barem uzeo telefon?
- Ma jok ti si! Vidi Nokijicu, ko bombona.

Kućna pomoćnica zatraži povišicu.
Gazdarica se jako razljuti i upita: "Pa dobro, Marija, reci razlog zašto misliš da si zasluzila povišicu?"
Marija odgovori: "Nije jedan, nego su tri razloga".
Gazdarica: "Dobro, pa reci mi prvi."
Marija: "Prvi razlog što trazim povišicu je jer ja bolje peglam nego Vi."
Gazdarica: "Ko to kaže?"
Marija: "To kaže Vaš muž."
Gazdarica: "A koji je drugi razlog?"
Marija: "Zato što bolje kuham nego Vi."
Gazdarica: "Nemoj mi reći ponovno da to kaže moj muž?"
Marija: "Upravo tako, to kaže Vaš muž."
Gazdarica: "A koji ti je treći razlog?"
Marija: "Treći razlog je što sam bolja ljubavnica nego Vi."
Gazdarica (sada sva crvena u licu): "Nemoj mi reći da to opet kaže moj muž?"
Marija: "Ne, gospođo, to kaže Vaš baštovan."
Gazdarica: "Koliku želiš povišicu?"

- Kako se zove Hrvatski Čak Noris?
- Hrčak.

Čak Noris je jabukom ogulio nož.

Koja se vrsta ljudi razmnožava bez seksa?
Penzioneri.

Pitali cigu:
- Šta mislite o sterilizaciji pasa lutalica?
Ciga:
- Ako, ako, treba da se svim kerovima povadu zubi.
- Znate, nije baš sterilizacija to...
- Ama znam brate, ali neće mene ker da jebe neg' da me ujede!

Mujo i Haso autom udarili u drvo. Mujo izletio kroz vetrobran.
Pružajući mu prvu pomoć na mestu nesreće doktor ga grdi:
- Da si bio vezan ne bi ispao! Vidi kako Haso lepo sedi, kao da je živ!

Sedi baba u tramvaju, a preko puta neko dvoje se nezasito hvataju. Baba se unervozila, smeta joj sve to, ovo dvoje sve više preteruju. Baba još više besni, ali neće ništa da kaže, samo gleda. Međutim oglasi se devojka:
- Šta je baba, pa i ti si nekad bila mlada!
A baba će njoj:
- Jesam ćeri, jesam. Samo je to bilo drugacije, ja hodam sa jedne strane ulice, a momak sa druge. Ja dignem jednu obrvu i on se istog trena uzbudi. A ti tom tvom drkaš već pola sata, a on nista.

Ide zeka šumom i sretne vučjaka.
- Ko si ti? - pita zeka.
- Ja sam vučjak
- A šta je to vučjak - pita zeka.
- To ti je kad ti je mama pas, a tata vuk
- Super! - veli Zeka i ode dalje.
Sretne on mazgu.
- A šta je to mazga? - pita zeka.
- Pa mama mi je magarac, a tata konj - odgovori mazga.
- Super! - kaže zeka i ode dalje.
Nletialeti na muvu.
- Zdravo ja sam zeka, ko si ti? - pita zeka.
- Ja sam konjska muva.
- Ma daj ne seri...

Bračni par hoće da kupi zamak. Prilikom razgledavanja pitaju oni vlasnika:
- Da nema slučajno duhova?
- Budite bez brige, ja ovde živim već 500 godina i nisam video ni jednog!

U prodavnici cipela, jedna dama isprobava cipele, a mladi prodavac je uslužuje. U jednom trenutku, kako je navlačila jednu malo tesnu cipelu na nogu, omakne joj se i snažno prdne. Ženi neprijatno i počne se meškoljiti po stolici ne bi li proizvela neki sličan zvuk. Na to mladi prodavac reče:
- Gospođo, ne morate se truditi. Kada vam budem rekao cenu ovih cipela, vi ćete se i usrati!

Pacijent se žali uglednom sredovečnom psihijatru:
- Doktore, moj život više nema smisla. Žena me je napustila, tašta i tast mi više ne dolaze...
Psihijatar ga prekine:
- Je l' me zajebavaš, kako ti je to uspelo!?

Zaustavi policajac narkomana u autu:
- Daj mi saobraćajnu i ličnu kartu!
- Pusti me, brate, pa zar ne vidiš da ne znam gde sam?
- Ama, daj mi saobraćajnu i ličnu kartu!
- Pusti me, ja stvarno ne znam gde sam!
- Pa jel' ti znaš tko sam ja?
- Jao brate, šta je ovo? Ja ne znam gde sam, ti ne znas tko si!

Posvađali se Mujo i Fata. I tako prolaze kolima pored nekih svinja. Pita Mujo:
- Fato, bona, je l' ovo neka tvoja familija?
A Fata odgovara:
- Jeste, svekar i svekrva.

Uhvatili četnici babu u jednom selu i pitaju je gde su partizani. Baba se kune da ne zna. Počeše da je muštraju, ali baba ne popušta. Počeše da je biju, ali baba ni reč nije rekla. Odvedu je kod komandanta i on reče babi da ako ne prizna, ostaće bez noge. Baba ništa ne reče. Komandant zapreti da će i bez druge ostati. Baba ništa. Bi šta bi. Ostave oni babu i odu.
Čim su četnici otišli, pojave se oslobodioci iz skloništa. Komesar ih postroji oko babe i održa politički čas o babinom nepokolebljivom heroizmu. Na kraju ih upita:
- Ima li, drugovi, neko da je izvukao zaključak iz svega ovoga?
Javi se jedan:
- Ja, druže komesare. U LAŽI SU KRATKE NOGE...

Mama pita ćerku:
- Dušo, zašto si tako tužna? Šta se dogodilo?
- Ma onaj moj me strašno uvredio.
- Pa šta je rekao?
- Da vremenom sve više ličim na tebe!

Spava Mujo i sanja Pamelu Anderson kako sa njim leži na plaži. Mujo nju pita:
- Bil' mi dala?
Pamela:
- Može, ali pod uslovom da pojedeš govno!
Mujo pristane i pojede!
I Pamela se, kao što je i obećala, skine i legne. Mujo taman da počne, kad Fata ga probudi da ide na posao. Mujo ljut ko pas opali Fati šamar i kaže:
- Mater ti jebem, što me nisi probudla kad sam govna jeo?

Skidaju se lik i riba. Lik pita:
- A koliko ti imaš godina?
- Trinaest.
- Trinaest?! Ma m'rš napolje!
- Ijao, ijao, što smo sujeverni!

Plavuša u miniću penje se sa svojim momkom pokretnim stepenicama u nekom supermarketu. Gomila sveta, koja se nalazila ispod njih, diskretno zaviruje ispod njene suknjice. Kada je to primetio, momak joj ljutito reče:
- Rekao sam ti već jednom da uzmeš dužu suknju, jer svi ovi manijaci samo žele da vide tvoje gaćice!
- Ne brini, dušo, uskratila sam im taj užitak, više ne nosim gaćice.

Razgovaraju Hrvat, Crnogorac i Mujo koje su im najveće želje. Kaže Crnogorac:
- Da je zemlja meka k'o more, kako bi se lako kopala.
Kaže Hrvat:
- Da mi je neka velika pegla, pa da ispeglamo ona naša hrvatska brda, koju bismo mi zemlju imali, pfiiiii...
Ispruži Mujo ruku pa kaže:
- Vidite li vi ovaj pazuh i ovu ruku?
- Vidimo! - odgovore ovi.
- E, da mi je još dva jaja pod pazuh, koji bi ovo kurac bio.

Upoznaju se u vojsci Bosanac i Makedonac. Pita Bosanac Makedonca:
- Odakle si?
A on odgovori:
- Ja sam vo Skopje, a ti?
Bosanac odgovori:
- Ja sam vo iz Sarajeva!

Bere Fata pečurke, naiđe šumar i kaže:
- Fato, ove gljive nisu za jelo, otrovne su!
- Znam bolan, ne berem ih za jelo već za prodaju.

Došao Mujo kod očnog doktora jer je imao problema sa očima i počne skidati pantalone.
- Pa dobro, čoveče, ja sam oočni doktor, nema potrebe da skidate pantalone.
- Čekaj, sad ćeš videti.
I skine on tako pantalone, pokaše penis doktoru i kaže:
- Uzmi sad lupu i gledaj. Vidiš li ove kraste gore na vrhu?
- Vidim.
- E, kad ih počnem čupkati, odmah mi suze na oči krenu.

Na nekoj glamuroznoj proslavi na kome prisustvuju najbogatiji tajkuni i najpoznatiji političari,TV ekipa želi da napravi prilog o prostituciji u džet-set svetu.Priđoše oni nekoj zgodnoj plavuši i novinar je upita:
- Da li ste vi prostitutka?
- Ne,ja sam manekenka!
On priđe drugoj drugoj djevojci,vitkoj crnki:
- Da li ste vi prostitutka?
- Ne,ja sam manekenka!
Sve se isto ponovi sa još desetak devojaka kad napokon:
- Da li ste vi prostitutka?
- Da, ja sam prostitutka!
- Recite mi,da li ima posla?
- Bilo bi, ali ne može se na red doći od ovih manekenki!

Sreli se Huso i Haso:
- Gdje si? Šta ima?
- Ma išao sam do kioska Lutrije da kupim Instant srećku,i nećeš vjerovati, ogrebao sam auto!
- Stvarno!?
- Da, od banderu, kada sam izlazio sa parkinga!

Došao čovek kod lekara, kad ono čovek ima jedno drveno a drugo gvozdeno jaje.
- Pa jeste oženjeni? - pita doktor.
- Jes'.
-A je l' imate dece?
- Jes', 'vala.
- I koliko godina imaju?
- Pinokio ima šesnaes' a Robokap dvanaes'.

Zaustavi policajac Cigu na ilegalnom graničnom prelazu, pa ga pita šta tu radi. A Ciga će na to:
- Ma ništa gosn policajac, stislo me pa sam srao!
Policajac će Cigi:
- Ajd' pokaži gde si se posr'o!?
Traži Ciga, traži i kaže:
- Evo tu!
A policajc Cigi odvali šamar, pa se prodere:
- Ma kako si se tu posr'o, debilu jedan, ovo je pseće govno!
A Ciga će:
- Gosn policajac, kakav život, takvo govno!

Priča Mujo Hasi:
- E moj Haso, ja sinoć izađem ranije s posla, odem kući, kad u spavaćoj sobi - Fata se jebe sa crncem i Kinezom.
- Ma nije moguće, šta si uradio?
- Polako sam ti ja uzeo fotoaparat....
- I šta si uradio?
- Napravio sam jedno 5-6 snimaka...
- Dobro, dalje?
- Snimke sam poslao u "Benetton", pa ćemo videti šta će biti dalje...

Šta je vrhunac muške vernosti?
Triput oženjen, a ima istu ljubavnicu.

- Ko još zviždi za ženama iznad 50 godina?
- Ekspres lonac u kuhinji!

Posle prve bračne noći mladina prijateljica je upita:
- I, kako je bilo?
- Jao slatka moja, bilo je super, fantastično... A tek ona stvar!
- Ju... šta mu je?
- Ma, ništa mu nije, nego je nov, novcat!
- Kako znaš?
- Pa još je bio u celofanu!!!

Obraća se mali Mujica mami Fati:
- Mama, mama, hoš' mi kupit' biciklo?
Fata:
- Ma jok, kakvo biciklo, igraj se nečega drugog!
- Ma ne znam čega, a i nemam s kim!
- Pa ne znam ni ja, evo ja ću se igrati s tobom.
- Kako ćeš se ti igrati sa mnom? Čega?
- Pa čega god hočeš!
- Hajmo tate i mame! - predloži mali Mujica.
- Hajde! - pristane Fata.
Mujica:
- Haj' ti si moja žena, idi se raspremi i skini u spavaćoj sobi, lezi i eto mene!
Ode Fata u sobu i sve to uradi kako joj sin kaže. Kad eto Mujice, ulazi u sobu i svrata dreknu:
- Šta je kurvo, samo bi se jebavala! Idi djetetu kupi biciklo!!

недеља, 15. април 2012.

Kritika filma U zemlji krvi i meda

Бојкот антисрпског филма Анџелине Џоли "У земљи крви и меда"
Када је филм кренуо са снимањем, госпођица Џоли је тачно знала какви ће бити емоционални ожиљци и губитци многих босанских породица које ће гледати овај филм, посебно оних из мешовитих бракова. Претварајући се да је филм само један од оних "измишљених" филмова које се базирају на стварним чињеницама, она чини управо супротно од своје идеологије да треба бити одговоран када се ради о кршењу људских права. Она арогантно одбацује причу о правим "Босанским Ромеу и Јулији" , људима који су убијени снајпером 19. Маја 1993. године. Његово име је било Бошко Бркић, и био је Србин из Босне, а она се звала Адмира Исмић, муслиманка из Босне. Обоје су били убијени када су покушали да побегну из муслиманског дела у Сарајеву на сигурност у српском делу града , при преласку моста на Врбањи. Мртви, остали су на мосту неколико дана, на "ничијој" земљи“, док су медији, као лешинари изманипулисали њихову смрт за своје насловне стране. На почетку филма, Ајла се спрема за састанак са српским полицајцем. У следећој сцени они плешу у сарајевском ноћном клубу, када експлодира бомба која прекида мир у овом мултиетничком граду; Бомба је, наравно, постављена од стране Срба. Следећа сцена показује жене које се одвлаче у аутобус који их води у шта, питате се? У српски камп где су силоване! Српски полицајац баца једну од жена на хаубу аутомобила, скида јој панталоне и силује је. Полицајац граби Ајлу да и њу силује, али га зауставља Данијел, "њен" србин, који је заштићује од силовања и који прети да њу нико не сме да дотакне. Ајла преживљава тако што је закључана у соби у којој спава само са Данијелом. Разлог због кога би неко провео цео рат бранећи жену са којом је имао само један састанак, остаје недовршен у овој причи. Анђелина нам представља овај догађај као почетак филма, игноришући прави разлог за почетак Босанског грађанског рата, када су муслимански терористи упали у Српску Православну Цркву за време венчања у Сарајеву, и наредили да "Срби не смеју да истичу српску заставу у Босни јер је то сада муслиманска држава". Они онда убијају младожењиног оца и тешко рањавају српског православног свештеника, као и десетину гостију. Анђелина не повезује цињеницу да је више од 4000 муслиманских терориста дошло у Сарајево из Бин Ладенових кампова у Афганистану, који су мучили и убијали српске војнике палећи их на ражњу као животиње и одсецајући им главе, које су носили по Сарајеву као трофеје. Да су ти исти муџахедини вршили ужасне покоље над Хрватима (Хрвати који су се борили против муслимана пуне четири године нису ни били поменути у овом филму) у грабовичким пољима у септембру и новембру иза којих стоји Странка демократске акције, да су ти исти муџахедини на Озрену побили и попалили све српско, да су Гојку Вучићу у кампу у Возући одсекли главу, ставили је на његов стомак и терали друге српске заробљенике да је љубе, да су играли фудбал са српским главама како је сведочила Регина Крајс, Немица и бивша жена Ал Каидиног оперативца Реде Сејама, који је живео у Босни током рата и учествовао у овим злочинима. Анџелина Жоли жмури на чињеницу да је Бин Ладен неколико пута долазио у Босну. Најбољи сведок тога је Рената Флотау, извештач са Балкана за немачки Шпигл. Она је по Сарајеву често виђала муџахедине и неколико пута у седишту СДА у Сарајеву састајала се са Бин Ладеном. На тим састанцима било је присутно руководство СДА и тајне полиције. Једном приликом одржала је са Бин Ладеном десетоминутни интервју у којем јој је признао да долази у Босну да помогне да се доведу Свети ратници и да се рашири џихад. Анђелина Џоли исто тако не приказује чињенице да је хиљаде Срба отпуштено са посла. Муслимани су јурили кроз стамбене зграде и истеривали Србе који су ту живели деценијама. После протеривања, њихове личне ствари и намештај бацане су кроз прозоре, на улице. Она не помиње чињеницу да је преко 250.000 Срба протерано из Сарајева и да им је забрањено да се врате, као и да их је преко 8000 побијено у Сарајеву у ужасним покољима у којима су и муџахедини учествовали. У овом филму је понављана "чињеница", као и у медијима који су пратили овај грађански рат, лаж о 300.000 убијених Босанских муслимана. Као у случају Гебелса, који је за време Холокаста говорио "Кажи лаж сто пута, и постаће истина", и овде је понављано седам година да је било 300.000 мртвих и 60.000 силовања, и у то је свет је наравно, поверовао. Кроз неке друге организације са бољом репутацијом сада знамо да је било мање од 97.000 жртава, и то на свим странама у овом грађанском рату, и то их не чини "геноцидом". Српска Православна Црква је у овом филму исто тако оптужена у медијима ,а није ни поменуто да је Српски Патријарх Павле водио преко милион Срба у протест против тадашње владе. У интервјуу за "Швајцарски Федерални Парламент", 10. Децембра 1992, Патријарх је изјавио да је "800 српкиња било силовано у 20 кампова које су држали муслимани и Хрвати."У југословенској организацији за ратне злочине, 2. Августа, исто тако објављен је његов исказ, истог дана када су објављене приче о "логорима смрти", које су се нашле на америчким киосцима. Оне идентификују локације у Сарајеву, Тузли, Бугојну, Бихаћу и Славонском Броду, где су Српкиње биле везане, силоване и убијане од стране хрватских и муслиманских војника. Овај филм не дотиче публику љубавном причом, веђ их ужасава случајем силовања. Анђелина Џоли не преза ни од тога да на крају филма прикаже статистику из овог рата, где наставља пропаганду од "50,000 босанских жртава силовања", иако је то број који је дискредитован много пута у последњих двадесетак година. Ове измишљене приче и пропаганду о босанском грађанском рату, описао је у само пар реценица француски новинар Џером Бони, који је 4.Фебруара 1993. послао извештај из Тузле. Тузла је тада била проглашена за босански град где је било највише силованих муслиманки. Он је рекао: " Кад сам ишао према Тузли, речено ми је да идем у гимназију где је било 4.000 силованих муслиманки. На 20 километара од гимназије, чуо сам бројку од 400. На десет километара, већ је прича промењена на 40. Кад сам стигао у гимназију, нашао сам само 4 жене које су хтеле да сведоче о томе." Зашто је Анџелина Жоли игнорисала чињеницу да су муслимани знали сами да силују муслиманке као што псотоје сведочења муслиманки да је то Насер Орић радио у Сребреници? Зашто игнорише чињеницу да су хиљаде и хиљаде Српскиња силоване у Сребреници, Сарајеву, Завидовићима…? За мене, филм Анђелине Џоли сада изгледа као покушај једног кинематографског геноцида.

Srbija u americkom casopisu

Neko je u jednom čikaškom listu objavio: Srbija je zemlja koja se graniči sama sa sobom. Gde žive najlepše žene, a natalitet opada. Gde nezaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gde vozovi kasne po redu vožnje. Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u odbojci. Svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme. Gde osmočasovno radno vreme traje dvanaest sati.

Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo. Gde su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi. Gde je svetska kriza dobila državljanstvo. Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gde se ratovi nikad ne završavaju. Gde se istorija ponavlja svaki dan.

Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gde je strana valuta uzeta za domaću. Gde ljudi slave slavu, a psuju boga. Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima.

Gde nepismeni pišu istoriju. Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke.

Gde se živi od budućnosti jer na sadašnjost nemamo pravo. Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro. Gde sudski postupci traju duže od života. Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.

Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale. Gde smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje.