понедељак, 5. септембар 2011.

Nuklearno, a naše

Draga mama!

Sa velikom radošću ti javljam da sam, konačno, pronašao partiju svoga života!

Da se pesnički izrazim: posle menjanja mnogih stranaka i potucanja od nemila do nedraga, vetrovi života su me doneli u naručje one prave. Imao sam mnogo sreće: ona u svoje članstvo prima, samo one koji su promenili do deset partija, a ja sam, do sada, promenio devet. Da sam napravio još jednu grešku u odabiru, mogao bih samo da šetam ulicom i da tužno gledam u prozore njenih stranačkih prostorija iz kojih izlaze veseli i nasmejani članovi.

Ta partija je mnogo moderna. Osnovali su je pre dvadesetak godina, neki mnogo školovani ljudi koji su se borili protiv jednoumlja i diktature. Pošto su je, u početku, činili samo visoko obrazovani i pošteni ljudi, imala je mnogo malo članova i simpatizera, pa nikako nisu mogli da pobede na izborima. Vremenom su odlučili da taj problem reše, tako što će omasoviti članstvo i počeli su da primaju u svoje redove, što bi mi na selu rekli „i kuso i repato“ i uspeli su: redovno pobeđuju na izborima i niko im ništa ne može.

Da te ne gnajvim mnogo pojedinostima, reći su ti ono glavno: zaposlio sam se! Mislim… zaposlila me je stranka. Nije u mojoj struci, jer poslastičara ima mnogo, a posla vrlo malo, ali sam zadovoljan. I to su me primili na „neodređeno vreme“ ili, što bi re’ko narod „za stalno“.

Radim u firmi koja se zove Javno preduzeće „Nuklearni objekti naše otadžbine“. Osnovala ga je država. Radim na mestu nuklearnog stručnjaka. U stvari, svi radimo kao nuklearni stručnjaci. Naš posao je da branimo narod od… kako se, beše, ono kaže?… Jonizujućeg zračenja! Jonizujuće zračenje ti je nešto mnogo malo, pa ne može da se vidi, ali ga ima svud’ redom i napada ljude kao grip, a od njega može da se crkne kao od mišomora. Tako, da nije mene i mojih kolega-svašta bi bilo. Nemoj da se brineš, to za mene nije ništa opasno. Ni dlaka s glave ne može da mi fali, jer smo opremljeni najmodernijom zaštitnom opremom! Ja sam zaštićen novom službenom „Škodom Fabiom“, službenim mobilnim telefonom i platom od preko 1000 evra.

U ovom poslu je dobro što je svakome od nas zaposlenih data podjednaka šansa da napredujemo, pošto niko od nas nije stručan za rad u ovakvoj ustanovi. Jedino direktor jeste-on je akademski slikar i član je stranke preko deset godina. Tako da je mala šansa da će, vremenom, neko od nas sesti u njegovu fotelju, ali je već počela borba za radno mesto njegovog zamenika.

Kod nas u stranci postoji sujeverje da ko hoće brzo da napreduje u poslovnoj i političkoj karijeri treba da se, bar na mesec dana, useli kod tetke (očeve ili majčine sestre) u stan i tako rastera zle duhove oko sebe. Ja sam zato maj, jun i jul proveo kod tetka Živke u stanu. To je ona tatina dalja sestra od nekog strica ili ujaka? Ni dinar mi nije naplatila, ali je ljuta što je nismo obavestili kad je tata umro. Malo je falilo da mi ne dozvoli da uđem u stan, a kamo li da se uselim kod nje! Da bih je oraspoložio i naveo da me primi u stan, obećao sam joj da ću joj, kad ti budeš umrla, obavezno javiti. Sad sam se preselio u stan u centru grada. Živim kao podstanar, dok ne kupim neki lep stančić.

Kada sam konkurisao za ovaj posao, pitao sam šta ću raditi, ako me prime. Rekli su mi da ću sa svojim kolegama braniti ljude od jonizujućeg zračenja i obilaziti nuklearne objekte širom naše države. Ja tad nisam znao ni šta je jonizujuće zračenje, ni nuklearni objekti. Posle sam shvatio. Za zračenje sam ti objasnio, a nuklerani objekti su restorani, kafane, splavovi, noćni klubovi, diskoteke, sportski centri, vašari, sabori…

Mama, imam još mnogo toga da ti pišem, ali nemam vremena. Moram da idem da obiđem još jednu nuklearnu elektranu koja ne postoji, ali ima šanse da bude sagrađena, jer je na mestu njenog nepostojanja jedna velika livada koju niko nizašta ne koristi.

I samo da ti kažem… saznao sam da je ubijanje vukova, van lovne sezone, krivično delo! Nemoj, molim te, ako te napadnu, kad ideš na katun, da pucaš na njih. Ako te neko vidi, otićićeš u zatvor. Ti ne znaš koliko se, ovde u ravnici, zakon poštuje! Prošla su ona vremena kad je mogao da radi ko je šta hteo.

Mnogo te voli i ljubi tvoj sin,

nuklearni stručnjak Radoslav

Нема коментара:

Постави коментар