PORUKA ZA ŽENE

Istroše te vremenom svi pomalo. Istroše te roditelji svojim očekivanjima. Istroše te prijatelji svojim potrebama. Ljubavi svojim izdajama. Nepoznati ljudi svojim tužnim pričama. Ružne vijesti u novinama. Istroši te vrijeme, noći, dani. Istroše te tuđi snovi, želje, ambicije. Svako uzme pomalo, “čopne“ u prolazu i ode. Svi nešto hoće, svi nešto trebaju. Još ako si žena ,očekivanja su još veća, oklopi još jači. Od rođenja ti počnu govoriti šta trebaš. Obuku ti haljinicu koja te steže i ne sviđa ti se, ali ti je moraš nositi, jer si djevojčica i trebaš izgledati lijepo. Uvale ti barbiku a ti bi možda trčala za loptom i valjala se u blatu. Njeguju ti kosu, puštaju je da raste, vezuju u pletenice, a ti bi hodala raščupane kose ili ošišana na nulu. Ali ko te pita, djevojčica si i trebaš izgledati poput te svoje barbike s kojom se igraš. Kasnije odrasteš, pa ti govore kada i u koga da se zaljubiš, koji fax da upišeš, za koju političku stranku da se opredijeliš, kad da se udaš. Misliš da rasteš, da se nadograđuješ, a ti se gubiš. Nestaješ. Postaneš umorna, nesretna, stara iako si i mlada. Shvatiš da si imala drugačije snove, ali da si na njih zaboravila jer si morala slijediti tuđe. Shvatiš da si umjesto izgrađene ličnosti postala neko koga ne poznaješ. Nisi sigurna ni da stvarno voliš sladoled od jagode. Možda su ti i to nametnuli. Jesi li se zaljubljivala u nekog ko ti se sviđa ili u nekog ko njima odgovara? Jesi li stvarno veliki patriota pa želiš da ostaneš u svojoj zemlji ili si možda željela živjeti negdje drugo? Šta su bili tvoji snovi, a šta njihovi? Ne znaš. Shvatiš da je ostao tek mali djelić tebe, da su ostalo razgrabili poput gladnih vukova. I onda to malo sebe odlučiš čuvati od svih i napraviti nešto što te usrećuje. Probat ćeš i sladoled od limuna možda ti se svidi, možda je to tvoj omiljeni. Shvatiš da puno toga nećeš znati ako ne probaš. Odlučna si u tome da svoje slobodno vrijeme trošiš na isprobavanje novih recepata jer voliš kuhati, a ne na potrebe drugih. Ne pališ TV, ne čitaš novine, jer ne želiš slušati loše vijesti. Ne daš nikom više da te crpi i troši. Odlučiš napokon biti samo svoja. Jer i onako nemaš više šta da daš. Ako ti uzmu i ovo malo, ostat će samo ljuštura, oklop u kojem će odjekivati praznina. Ne možeš da daš i to malo sebe. Ljubomorno ga čuvaš svim silama. Ne daš nikom ni blizi da priđe. Ali onda si sebična, onda misliš samo na sebe. Zaprepašteni su tvojim novim ponašanjem. Hoće i to malo tebe što im nisi dala. Gledaju te poput gladnih zvijeri, iskešenih zuba, željnih krvi i mesa. Kao da ti nisu popili svu krv i pojeli svu iznutricu. Pobogu, baki je rođendan, svi će se okupiti, a ti baš tad putuješ. Zar nisi mogla putovati neki drugi dan? Zar moraš uopće putovati? Šta imaš tamo što nemaš ovdje? Šta to nisi vidjela? Evo ti TV, pa gledaj, imaš i internet. Bolje da štediš pare za stan. Neka imaš svoje, ko zna hoćeš li se ikad i udati. Možda ostaneš bez posla, vidiš kakvo je vrijeme, neka imaš ušteđevinu. Kada vide da ova priča više ne dopire do tebe , onda igraju na kartu koja uvijek dobija. Grižnja savjesti. To je baka, možda ne doživi sljedeći rođendan. Šta će reći tetke, komšije, prijatelji? Šta da im kažemo gdje si?
Ali ti se ovaj put ne daš. Znaš da je dosta, da to malo tebe moraš njegovati, zalijevati da raste inače češ uvehnuti. Jer nikad oni ne bi rekli dosta je. Istrošili smo te. Uzeli ti sve. Sad svoj život živi kako hoćeš. Ne, nikad, vjeruj mi. Da na glavi dubiš, da cijeli život daješ, igraš kako oni sviraju, neće reći dosta je. Neće reći ispuni svoje želje i ostvari svoje snove. Neće ti skinuti oklope i pustiti te da punim plućima udahneš vazduh. Vjeruj mi da neće mala moja, za sebe, ili to bar malo što je ostalo od tebe se moraš sama pobrinuti. Smij se kada ti se smije, plači kada ti se plače, vikni, razbija tanjir, zalupi vrata, ne javljaj se na telefon, zaboravi rođendane, kupi si poklon, pojedi veliku porciju ćevapa s lukom. Nema veze što nisu zdravi što ćeš bazditi na luk. Nema veze, jer ti voliš ćevape. Otputuj negdje a da nikom ne kažeš gdje si. Ne moraš ti svima uvijek biti dostupna. Vjeruj mi da ne moraš. Neće niko umrijeti za tih par dana što nisi tu, a ako i umre, umro bi svakako. Ništa ti ne bi puno promijenila. Pobrini se ti za sebe mala moja, jer vjeruj mi, drugi niko neće, a eto najbolje godine ti prolaze. Imaš još malo fore. Uhvati voz i ukrcaj se...dok te ima.

Ilda Dedić