четвртак, 24. март 2016.

Teri Pračet : Poslednji kontinent

Teri Pračet je pisac serije knjiga o Disksvetu. Na blogu ću objaviti citate koji su mi se svideli, a za pun doživljaj preporučujem da pročitate knjige koje je izdala Laguna.

- Ridkali je za menadžment bio isto što i car Irod za Udruženje vitlejemskih vrtića.
- Paleontologija i arheologija i druge mutljevine nisu zanimale čarobnjake. Nije sve to džaba zakopano, smatrali su. Nema nikakvog smisla pitati šta je to. Nemoj da iskopavaš stvari jer ti možda posle neće dozvoliti da ih zakopaš.
- Kad naiđe na znak poput: „Ne otvaraj ova vrata. Stvarno. Ozbiljno. Ne šalimo se. Ako otvoriš ova vrata, biće to kraj univerzuma“, svaki istinski čarobnjak mahinalno će otvoriti vrata da viti čemu cela zbrka. Zato su znakovi uglavnom bili traćenje vremena, ali kada predate ostatke čarobnjaka ožalošćenoj rodbini, barem možete da kažete: „Rekli smo mu da to ne radi“, dok oni stiskaju teglu.
- Alhemičar mi i samom sebi odsekao glavu ako bi pomislio da bi mu to produžilo život.
- Užas u biblioteci gurnuo je njegov donekle nestalan zdrav razum nizbrdo i opet je završio među spokojnim ružičastim oblacima.
- Ako probušite rupu u đonovima i kroz nju provučete petlju od kanapa, dobijate nekakvu prapraobuću. U njoj posrćete kao pećinski čovek, ali svejedno ima neočekivane dobre strane. Kao prvo, zbog neprestanog klop-klop dok hodate, zvučite kao da vas je dvoje svakom opasnom stvorenju koje samo što niste sreli, a to je, po Rinsvindovom skorašnjem iskustvu, bilo svako stvorenje. Kao drugo, iako je bilo nemoguće trčati u njima, bilo je veoma lako istrčati iz njih, tako da ste vi već postali tačka koja se puši na žarkom horizontu, a razjarena gusenica ili buba još vam posmatra cipele i pita se gde je druga osoba.
- Vrdalame imaju sirov smisao za humor, kao kad nekome stave nagaznu minu ispod jastuka na stolici radi malo smeha.
- Od životne je važnosti da što veća količina jednog čarobnjaka bude pokrivena, tako da se plahi ljudi i konji ne poplaše.
- Ridkali je pripalio lulu i zabacio udicu; na jednom kraju struka za pecanje imao je tako zastrašujući arsenal plovaka i olova da je svaku ribu koja ne zagrize mogao da obori tupim udarcem.
- Ovo je možda navelo Pondera da se ponaša kao čovek koji, pošto pada već trideset metara a da mu se ništa nažao nije desilo, veruje da će i poslednjih nekoliko centimetara do zemlje predstavljati čistu formalnost.
- Čirevi ne ulivaju mnogo straha ako su nekada zalutali demoni želeli da vam otkinu glavu i obave nešto grozno niz rupu.
- Rinsvind obuhvati pogledom torove za ovce. Znao je šta su ovce, naravno, i dolazio je sa njima u dodir u mnogo prilika, mada obično u društvu sa mešanim povrćem.
- Nekoliko minuta kasnije čak je i Rinsvindovom neiskusnom oku bilo jasno da, ako i možeš da se trkaš na ovom konju, ne bi bilo razmno trkati se protiv drugih konja. Barem ne živih. Bio je smeđ, zdepast, uglavnomse sastojao od grive, kopita su mu bila velika kao činije za supu i imao je najkraće noge na svetu. Mogli ste da padnete sa njega samo ako prvo iskopate rupu u zemlji. Izgledao je savršeno. Bio je to pravi konj za Rinsvinda.
- Takođe, ako bi se Rinsvind načas zaboravio i spustio noge, Sneško bi otišao dalje bez njega, a to je značilo kako on sam mora da otrči napred i stoji tako kao kapija za kriket dok ne uhvati konja.

Teri Pračet : Poslednji kontinent

Teri Pračet je pisac serije knjiga o Disksvetu. Na blogu ću objaviti citate koji su mi se svideli, a za pun doživljaj preporučujem da pročitate knjige koje je izdala Laguna.

- Ridkali je za menadžment bio isto što i car Irod za Udruženje vitlejemskih vrtića.
- Paleontologija i arheologija i druge mutljevine nisu zanimale čarobnjake. Nije sve to džaba zakopano, smatrali su. Nema nikakvog smisla pitati šta je to. Nemoj da iskopavaš stvari jer ti možda posle neće dozvoliti da ih zakopaš.
- Kad naiđe na znak poput: „Ne otvaraj ova vrata. Stvarno. Ozbiljno. Ne šalimo se. Ako otvoriš ova vrata, biće to kraj univerzuma“, svaki istinski čarobnjak mahinalno će otvoriti vrata da viti čemu cela zbrka. Zato su znakovi uglavnom bili traćenje vremena, ali kada predate ostatke čarobnjaka ožalošćenoj rodbini, barem možete da kažete: „Rekli smo mu da to ne radi“, dok oni stiskaju teglu.
- Alhemičar mi i samom sebi odsekao glavu ako bi pomislio da bi mu to produžilo život.
- Užas u biblioteci gurnuo je njegov donekle nestalan zdrav razum nizbrdo i opet je završio među spokojnim ružičastim oblacima.
- Ako probušite rupu u žonovima i kroz nju provučete petlju od kanapa, dobijate nekakvu prapraobuću. U njoj posrćete kao pećinski čovek, ali svejedno ima neočekivane dobre strane. Kao prvo, zbog neprestanog klop-klop dok hodate, zvučite kao da vas je dvoje svakom opasnom stvorenju koje samo što niste sreli, a to je, po Rinsvindovom skorašnjem iskustvu, bilo svako stvorenje. Kao drugo, iako je bilo nemoguće trčati u njima, bilo je veoma lako istrčati iz njih, tako da ste vi već postali tačka koja se puši na žarkom horizontu, a razjarena gusenica ili buba još vam posmatra cipele i pita se gde je druga osoba.
- Vrdalame imaju sirov smisao za humor, kao kad nekome stave nagaznu minu ispod jastuka na stolici radi malo smeha.
- Od životne je važnosti da što veća količina jednog čarobnjaka bude pokrivena, tako da se plahi ljudi i konji ne poplaše.
- Ridkali je pripalio lulu i zabacio udicu; na jednom kraju struka za pecanje imao je tako zastrašujući arsenal plovaka i olova da je svaku ribu koja ne zagrize mogao da obori tupim udarcem.
- Ovo je možda navelo Pondera da se ponaša kao čovek koji, pošto pada već trideset metara a da mu se ništa nažao nije desilo, veruje da će i poslednjih nekoliko centimetara do zemlje predstavljati čistu formalnost.
- Čirevi ne ulivaju mnogo straha ako su nekada zalutali demoni želeli da vam otkinu glavu i obave nešto grozno niz rupu.
- Rinsvind obuhvati pogledom torove za ovce. Znao je šta su ovce, naravno, i dolazio je sa njima u dodir u mnogo prilika, mada obično u društvu sa mešanim povrćem.
- Nekoliko minuta kasnije čak je i Rinsvindovom neiskusnom oku bilo jasno da, ako i možeš da se trkaš na ovom konju, ne bi bilo razmno trkati se protiv drugih konja. Barem ne živih. Bio je smeđ, zdepast, uglavnomse sastojao od grive, kopita su mu bila velika kao činije za supu i imao je najkraće noge na svetu. Mogli ste da padnete sa njega samo ako prvo iskopate rupu u zemlji. Izgledao je savršeno. Bio je to pravi konj za Rinsvinda.
- Takođe, ako bi se Rinsvind načas zaboravio i spustio noge, Sneško bi otišao dalje bez njega, a to je značilo kako on sam mora da otrči napred i stoji tako kao kapija za kriket dok ne uhvati konja.