понедељак, 19. новембар 2018.

Vicevi 98

Strina je imala problema sa kičmom i trebala joj je operacija ali operacija je koštala dosta pa je umesto toga promenila pol s obzirom da je taj zahvat besplatan.
I dalje je muči kičma ali, pravo da vam kažem, boli je kurac. Ćuti i trpi.

Dete u vrtiću kazuje da ga majka svaki dan šutira. Ta vest dolazi do psihologa koji poziva majku na razgovor.
- Dete kaže da ga svakog dana šutirate.
- TUŠIRAM, ljudi, tuširam!

- Tata, moramo da prodamo mamu !
- Štooo !?
- Pa ja više ne sisam, ti ne jebeš, što da je hranimo za komšiju .

Vodili smo ljubav celu noć i probudili se zagrljeni jedno pored drugog. Pitala je želiš li kafu, a ja sam odgovorio GDE SU TI OBRVE JEBOTEBOG.

Čovek je šetao po ulici i primetio izrazito prljavog i pohabanog beskućnika, koji ga je pitao ako ima nekoliko dinara za večeru.
Čovek je iz novčanika izvadio 500 dinara i pitao:
- Ako ti ja sad dam taj novac, hoćeš li njime kupiti pivo umesto večere?
- Ne, prestao sam piti pre mnogo godina, odgovorio je beskućnik.
- Hoćeš li to upotrebiti kako bi išao na pecanje umesto da sam kupiš hranu? pitao je čovek.
Ne. Ja ne trošim vreme na pecanje, rekao je beskućnik, provodim svo vreme pokušavajući opstati.
- Hoćeš li to potrošiti na fudbal umesto na hranu? pitao je čovek.
- Jeste li LUDI? odgovorio je beskućnik. Nisam igrao niti gledao fudbal već 20 godina!
- Hoćeš li novac potrošiti na ženu iz mračne četvrti umesto na hranu? pitao je čovjek.
- Koju bolest bi dobio za šugavih 500 dinara? uzviknuo je beskućnik.
- No, rekao je čovek, ja ti neću dati novac. Umesto toga, odvešću ću te kući na ženinu odličnu večeru.
Beskućnik je bio zapanjen.
- Zar vam žena neće pobesnjeti zbog toga? Znam da sam prljav, a verovatno i jako smrdim.
Čovek je odgovorio:
- Nema veze. Važno je da vidi kako čovek izgleda nakon što se odrekne piva, pecanja, fudbala i seksa.

Otišao Crnogorac u Iran. Prilikom šetnje gradom uhvati za dupe neku ženu i uhapsi ga policija za očuvanje moralnih i verskih vrednosti. Dovedu ga kod kalifa i on kad je čuo šta je ovaj uradio reče:
- Dovedite Jusufa.
Dođe Jusuf, 2,5 metra visok, 2 metra preko leđa. Kalif reče:
- Jusufe ovog da karaš do zore!
Crnogorac krenu kukati, te kako ću ženi i familiji na oči, bolje me ubijte ovo-ono, kad u tom uvodi policija drugog tipa.
- Šta je taj uradio? - upita kalif.
Krao nešto na pijaci. - odgovoriše ovi.
- Dobro, njemu odseci ruke! - reče kalif.
Stavi Jusuf njih dvojicu pod mišku i taman da krene, kad dovode trećeg.
- Šta je sa ovim? - upita kalif.
Psovao je Alaha i pravio sranje u džamiji.
- E njemu odsecite i ruke i noge!
Stavi Jusuf i njega pod mišku, kad dovedoše četvrtog.
- Šta je taj uradio?
Pobio ljude i decu.
- E njemu odrežite i ruke i glavu - reče kalif.
Stavi sve njih Jusuf pod ruke i krenu, kad će Crnogorac:
- Jusufe, jesi zapamtio koga treba da karaš?

Jednom je jedna engleska porodica provela svoj letnji odmor u Nemačkoj. Za vreme čestih izleta u okolinu, članovi porodice primetili su kućicu koja im se činila pogodnom za provođenje letnjeg odmora. Kada su se raspitali za vlasnika, saznali su da je vlasnik protestantski pastor i pitali su ga da im pokaže kućicu. S obzirom da im se kućica svidela, tražili su od pastora da im je iznajmi za sledeću sezonu. Kada su se vratili u Englesku, kod pregleda plana i rasporeda prostorija, gospođa se setila da nije videla WC u toj kućici i odlučili su da odmah napišu pismo vlasniku radi objašnjenja.
“Poštovani gospodine Pastore, naša porodica je posetila vašu kućicu pre nekoliko dana i sklopili smo ugovor o iznajmljivanju. Međutim, zaboravili smo da vas pitamo za jedan sitan detalj. Molimo vas da nam javite gde se u kućici nalazi WC.”
Pastor nije shvatio tačno značenje skraćenice WC i smatrajući da se klijenti raspituju za crkvu anglikanske sekte Wladez Chapel odgovorio je sledeće:
“Poštovana gospodo, cenim vaše interesovanje i drago mi je obavestiti vas da mesto o kome govorite nalazi se 12 km daleko od kućice. Naravno, ovo je malo nezgodno, naročito ako imate običaj da ga češće posećujete. U tom slučaju najbolje je da ponesete sa sobom suvu hranu i tamo ostanete ceo dan. Neki idu pešice, a ostali biciklom. Mesta za sedenje ima 400 plus 100 mesta za stajanje. Prostorije imaju erkondišn radi prijatnije atmosfere i obezbeđenja svežeg vazduha. Sedišta su tapacirana velurom. Preporučuje se da se dođe što ranije radi rezervisanja mesta za sedenje. Odrasli i deca sede zajedno i pevaju u horu pesme za spasenje duše i tela. Na ulazu svako dobija po jedan list koji se na izlazu mora vratiti, kako bi se mogao upotrebljavati ceo mesec. Lokalni fotografi slikaju svakog posetioca za gradske novine, tako da svako može videti ljude na vršenju svete i uzvišene dužnosti.”

Jedan muškarac je odlučio proveriti da li ga njegova žena voli. S tim ciljem napisao joj je oproštajno pismo, u kojem je, navodno, ostavlja.
Stavio je pismo na sto i sakrio se ispod kreveta, iščekujući ženu. Razumeo je da postupa malo glupo i detinjasto, ali morao je znati šta njegova žena oseća prema njemu. Nadao se da će videti njeno iznenađeno lice, zamišljao kako plače i sva usplahirena, zove prijatelje…
Najzad, kada se njegova žena vratila kući, pronašla je pismo i pročitala ga. Uzela je olovku i počela nešto pisati po njegovom pismu.
Nakon toga, presvukla se pevušeći neku veselu pesmicu, i plešući u njenom ritmu. Pre bi se reklo da je bila srećna, a ne uznemirena i žalosna.
Muž je bio šokiran. Sledilo je još nešto gore.
Žena je uzela telefon i okrenula broj.
- Ćao dragi. Spremna sam, dolazim uskoro. Što se tiče ove budale, napokon sam ga se rešila, otišao je. I kako sam se uopšte i mogla udati za njega? Žao mi je što se nismo ranije sreli. Evo me, stižem.
Prekinula je vezu i izašla iz stana.
Muž je čuo kako su se zatvorila ulazna vrata - otišla je. Razočaran, frustriran, sa suzama u očima, izvukao se ispod kreveta, uzeo pismo da vidi što je napisala.
Kroz suze je pročitao:
- Vidim tvoje noge kako vire ispod kreveta. Otišla sam u prodavnicu po hleb.

Čovek je pobegao iz zatvora gde je proveo 15. godina i provalio je u neku kuću, tražeći novac i oružje. Pronašao je mladi par u krevetu. Naredio je momku da izađe iz kreveta i vezao ga je za stolicu. Dok je privezivao devojku za krevet, popeo se na nju, ljubio joj vrat i šaputao na uvo. Onda je ustao i otišao u kupatilo.
Dok je bio tamo, muž kaže svojoj ženi:
- Čuj, ovaj tip je osuđenik koji je pobegao iz zatvora. Pogledaj mu odeću! Verovatno je proveo mnogo vremena u zatvoru i nije video ženu godinama. Video sam kako te je poljubio u vrat. Ako želi seks, ne odupiri se, ne žali se, uradi sve što ti on kaže. Zadovolji ga bez obzira koliko ti je sve to odvratno. Ovaj tip je verojatno vrlo opasan. Ako ga razljutimo, on će nas ubiti. Budi jaka medena, volim te.
Žena šapućući odgovara:
- A ne, on nije ljubio moj vrat. Šaputao mi je u uvo. Rekao da je gej, misli da si sladak, a pitanje je bilo da li imamo vazelin. Rekla sam mu da je u kupatilu. Budi jak medeni, i ja tebe volim!

Profesor matematike šalje poruku ženi:
“Draga ženo. Sigurno shvataš da su ti 54. godine. Ja imam određene potrebe koje ti jednostavno više ne možeš kvalitetno i u potpunosti zadovoljiti. Sa svake druge strane gledano naš brak je skladan, zadovoljan sam sa tobom kao ženom i zaista se iskreno nadam da te ova poruka neće previše povrediti ili uzrujati. Nakon posla idem do motela sa svojom 18 godišnjom asistentkinjom, ali doći ću kući pre ponoći. Tvoj muž“
Kada je stigao do motela, na mobilni mu je stigla poruka od žene:
“Dragi mužu. I ti imaš 54. godine, a u trenutku kada budeš čitao ove redove ja ću biti u drugom motelu sa 18 godišnjim konobarom iz obližnjeg bara, a budući da si genijalan matematičar, sigurno ti neće biti teško da shvatiš da 18 u 54 ide puno više puta nego 54 u 18. Nemoj me čekati. Tvoja žena

Žena kad hoće da izgleda mlađe:
1. Piling
2. Maska
3. 17 vrsta krema
4. Šminka
Izgleda 7 mjeseci mlađe
Muškarac kad hoće da izgleda mlađe:
1. Obrije se
Izgleda 7 godina mlađe.

Kad noću obiđeš pola naselja da nađeš slobodno parking mesto i nema, onda staneš ispred zgrade i udaraš glavom u volan tako da čelom pritiskaš sirenu... odma svi izađu na prozor i viču MOLIM TE ZAGRADI MENE SLOBODNO.

U nedoumici šta kupiti mužu za rođendan, obilazeći prodavnice, žena stane pred izlog prodavaonice kućnih ljubimaca. No, nakon pomnog razgledanja zaključila je kako cene gotovo svih kućnih ljubimaca prelaze njene finansijske mogućnosti,pa je rekla prodavcu da želi kupiti kućnog ljubimca svom mužu, ali da nije spremna platiti neku veliku svotu.
- Pa, ako je tako - odgovori trgovac - za Vas imam jednu veliku žabu. Kažu da je trenirana da popuši muškarcima!
- Da popuši?” - iznenadi se žena.
- Pa, istini za volju, nije još dokazano da to ona stvarno i radi, ali smo već prodali preko 30-tak takvih ovog meseca! – odgovori trgovac.
Žena pomisli da bi to bio pravi vic-poklon za rođendan. No, po glavi joj se vrzmalo i šta ako je to istinito… Onda ona neće morati popušiti nikada više, uostalom to nije nikada baš ni volela raditi. Kupila je žabu!
Kod kuće, čestitajući mužu rođendan predala mu je poklon. Iznenađenju nije bilo kraja, pogotovo kada mu je objasnila šta žaba radi. Ne verujući toj priči prihvatio je to kao vic i dugo se tome smejao. U to ime nazdravili su vrsnim vinom iz vlastitog podruma.
Već umorna od potrage za poklonom i proslavom rođendana, žena je pošla u krevet srećna zbog uspelog poklona. No, usred noći, probudi je galama iz kuhinje. Posuđe je lupalo, čulo se kreketanje i glas njenog muža. Ona potrči niz stepenice dole do kuhinje. Kad tamo, muž i žaba čitaju i proučavaju kuvarske recepte preko smartfona i tableta.
- Šta radiš ovde u kuhinji u ovo doba noći?! - zapanjeno upita žena.
- Ako ovu žabu naučim da još i kuva… ti se možeš seliti! - odvrati muž.

Bračni par ode u IKEU i kupi ormar. Potom muž ode na posao, a žena odluči da ga sama sklopi. Rečeno-učinjeno! Kad je ormar bio gotov, žena ga ponosno pogleda sa svih strana, a u tom času prođe ulicom tramvaj. Kako je stan bio na prvom spratu u staroj kući, od vibracija se vrata sama otvore…
“Hmm…moraću učvrstiti sve zavrtnje”, pomisli žena i prionu na posao. Kad je završila, stane pred ormar – lepši nego ikada, kad opet prođe tramvaj i vrata ormara se opet uz škripu otvore.
“A u pm!” Viknu žena i odvijačem stegne opet sve zavrtnje do kraja i više od toga.
“Probaj se sad otvoriti!” vičući na ormar…
Prođe još jedan tramvaj i hop. Vrata se opet otvore. Žena sva iznervirana i jako besna nazove IKEU. “Sramota, kakav ste nam to ormar prodali?”
Servis u IKEI odluči pomoći i pošalje jednog stručnjaka. Pola sata kasnije on stigne, u radnoj odeći sa natpisom IKEA na grudima.
“Gde je ormar?” Upita ženu. “Vi ste ga sastavili?” Nastavi tonom koji jasno govori šta misli o ženama “majstorima” u kući. Popravi sve zavrtnje i spone, stane usred sobe, pokaže na ormar i reče: “Evo!”
U tom trenutku, ulicom prođe tramavj i “Škrip”, vrata se opet otvore. “Neverovatno, to još nikada nisam video!” Reče majstor.
Baci se na posao i sve jako dobro proveri i učvrsti. Opet prođe još jedan tramvaj i vrata se još jednom sama otvore. “Pa to je neviđeno!” kaže majstor.
“Znate šta gospođo, ja ću ući u ormar, zatvoriti vrata i videti kad se vrata počnu otvarati gde je zapravo problem.”
Tako i uradi…
U međuvremenu, tog trena se vraća muž sa posla. “Oh, sklopila si ormar draga!” Prilazi ormaru i otvara vrata…
IKEA majstor stisnut u ormaru bledo ga pogleda i kaže: “Gospodine, Vi mi nikada nećete verovati, ali ja ovde samo čekam tramvaj!”

E da, znate zašto vam ne pišu simpatije? Pa zato što im niste simpatije
Evo rešio sam vam ovo aj dalje

Bili smo obučeni i spremni za pokret na proslavu godišnjice braka. Upalili smo noćno svetlo, uključili automatsku sekretaricu, pokrili kavez sa kanarincem, izbacili mačku u dvorište. Pozvali smo taxi, koji je ubrzo stigao pred ulazna vrata.
Kada smo izlazili iz kuće, mačka, koju smo izbacili u dvorište, provukla se ispod naših nogu nazad u kuću. Nismo je želeli ostaviti u kući, jer kada je u kući sama, uporno pokušava pojesti kanarinca. Supruga je otišla sesti u taksi, a ja sam se vratio u kuću da bi mačku ponovo izbacio u dvorište. Međutim, mačka je pobegla na sprat.
Za to vreme, supruga, koja je još uvek čekala u taksiju, nije želela da taksista zna kako će kuća biti prazna celu noć. Zato mu je objasnila da sam se vratio u kuću samo poželeti laku noć njenoj mami (mojoj tašti). Nakon nekoliko minuta sam došao i seo u taksi pored svoje supruge.
- Žao mi je što mi je trebalo toliko dugo, rekao sam kad smo krenuli. Ona kurva se sakrila ispod kreveta. Morao sam je bosti u dupe vešalicom da ispuzi napolje! Onda mi je pokušala pobeći, pa sam je uhvatio za vrat. Onda sam je još morao zamotati u pokrivač kako me ta svinja ne bi ogrebala. Ali, uspelo mi je! Na kraju sam je odvukao niz stepenice i bacio u dvorište! Nadam se da se neće opet posrati pred vrata!

- Šefe, moram da izađem ranije...imam neku sahranu.
- Trebaće mi neka potvrda da bih ti opravdao izostanak.
- Hoćete moj selfi sa pokojnikom ili kašičicu panaije? Ili možda da donesem sutra krstaču pa ću da je vratim popodne?

Keva svima kupila pidžame na buvljaku i sad uveče izgledamo kao gimnastička reprezentacija Rumunije na Olimpijadi 1976. u Montrealu!

Jedna privatna škola u Hamiltonu suočila se sa jednim problemom.
Nekoliko 12-godišnjih devojčica počelo je koristiti ruž za usne i mazati se u WC-u. To je još bilo u redu, ali nakon što bi nanele ruž, prislonile bi usne na ogledala i ostavljale gomilu malih otisaka.
Svake večeri, čistač je morao brisati te otiske, a sledeći dan bi se pojavili opet.
Konačno, direktorka škole je odlučila da se nešto mora preduzeti. Pozvala je devojčice u WC, kao i čistača. Objasnila je da svi ti otisci uzrokuju veliki problem čistaču, koji mora svake večeri čistiti ogledala (možete samo zamisliti zevanje malih princeza).
Da bi pokazala kako je teško čistiti ogledala, direktorka je zamolila čistača da pokaže devojčicama.
On je uzeo svoju krpu, umočio je u WC-školjku i obrisao ogledalo s njom. Od tada, više nije bilo otisaka usana na ogledalima.

Nikola je uz masu problema, razbijanje stakla loptom i druge pubertetske gluposti, počeo ređati jedinice u školi. Njegova majka je već pogubila živce pokušavajući ga dovesti u red, ali bez uspeha. Vraćajući se sa jednog roditeljskog sastanka ultimativno zatraži od muža, da ozbiljno sa sinom popriča kao sa muškarcem, jer ona definitivno ne uspeva Nikolu da izvede na pravi put…
I tako otac nameri malo popričati sa svojim sinom kao muškarac sa muškarcem. Sednu oni za sto i otac ga upita:
- Sine, ‘oćeš pivo?
Ali tata, ja ne pijem, ovaj…
- Daj Nikola, nemoj meni prodavati te fore, znam ja da ti piješ, sad ćemo nas dvojica popiti po jedno pivo…
Otvori otac dva piva i stavi ih na sto. I tako, pijuckaju oni pivo, otac izvadi kutiju cigareta i ponudi Nikolu.
- Ali tata, ja ne pušim, znaš…
- Sine, ne seri, znam ja da ti pušiš, slobodno ti zapali.
Nikola uzme i zapali. I tako, pričaju oni, piju, puše i otac izvadi Playboy na sto, počne listati i dođe do duplerice. Razvuče je po stolu i kaže:
- Nikola, dobra je, a?
Nikola sramežljivo okrene glavu…
- Aaajde, sine, nemoj folirati, znam ja da se ti pališ na to, ta muško si, nemoj mi sad tu glumiti nevinašce…
I opet, Nikola se oslobodi i počnu oni zajedno listati Playboy i komentarisati žene. U jednom trenutku Nikola kaže:
- Tata, da mi je znati ko ima ovakve žene?
A otac mu poučnim tonom odgovori:
- Odlikaši, sine, odlikaši!

Plašim se

- Ostavi uključeno svetlo - kaže mi dok se na prstima iskradam iz sobe.
- Zašto sine?
- Zato.
- Pa nije valjda da se toliki momak plaši mraka?
- Tata.
- Molim?
- A je l’ se ti plašiš nečega?
- Ko, ja? Tata se ničega ne plaši, sine. Tata se ničega ne plaši… Osim da ćeš mi porasti pre nego stignem da te dobro izgrlim i izljubim i da ćeš mi iskliznuti iz ruku dok trepnem okom.
Plašim se da se nećeš sećati dana koje smo proveli zajedno i da će ove naše godinice izbledeti kao stara hartija.
Plašim se da će te sutra neki strašni pubertet uzeti pod svoje i da će te biti teško voleti, da ću zagledati to lice, tražeći nekakav trag onog ždrebeta što je jurcalo kroz kuću, skakalo po krevetu, smejalo se, nekada davno.
Plašim se da ćeš mi prebaciti jednog dana sve one stvari koje deca inače prebacuju očevima, nezadovoljna svojim likom u ogledalu, nesrećan zbog svih onih nesreća koje, nekako, idu u paketu kad imaš petnaest, šesnaest godina. Da ćeš mrzeti svoj nos i kriviti mene zbog toga jer su tvoj nos i moj nos isto.
Plašim se da ćeš bežati od mene kao od kuge, da ćeš me se stideti, da više nećemo pričati ni grliti se kao sada, da nećeš utrčati u kuću, baciti ranac na pod i sav zadihan mi reći – znaš šta se danas desilo u školi?
Plašim se da ćeš se kriti od mene, da ćeš me lagati, zatvarati se u sebe, da više neću biti drag gost u tvome svetu, u tvojoj sobi. Treskaćeš vratima, govoriti jezikom koji ne razumem, plakati za svaku sitnicu, tražiti svoja prava, odlaziti bez pozdrava, prkositi bez razloga. Strah me je da ćeš se promeniti, da ćeš gurati svoje stvari pod krevet, moje srce pod tepih, ostavljati nered svud za sobom – prosute mrve, šolju s jogurtom, omote od žvaka.
Plašim se da ćeš se povući u sebe i da više neću umeti da te nađem. Da ćeš prekidati vezu svaki put kad uđem u sobu pod izgovorom da nešto tražim. Tražiću tebe, a ti ćeš biti sve dalji. Onako kako sam ja svojoj majci bivao, a ona svojoj i tako redom. Strah me je da ću pričati, a da me nećeš čuti. Da ćeš, meni u inat, raditi protiv sebe. Da će te na brzinu smotati neka pogrešna, koji te ne zaslužuje, koji neće umeti da voli svaku tvoju pegu na licu i da ću zalud govoriti “nije za tebe, možeš i bolje”.
Plašim se da će te nešto boleti, a da nećeš smeti da mi kažeš.
Plašim se da ćeš jednog dana ležati sam, u nekom tuđem mraku i da neće biti nikoga da upali svetlo.
Plašim se da ću, jedne sparne junske večeri u 24:00, gledati u sat i pitati se što te još nema. Da će mi glavom proći sve one strašne slutnje na koje smo, mi, roditelji, pred bogom pretplaćeni.
Plašim se da ću te pozvati, tek koliko da znam da si dobro i da će mi uljudan ženski glas s druge strane reći da “birani korisnik trenutno nije dostupan”.
Plašim se da neću biti uz tebe kada ti bude najteže. Da me neće biti ni kada ti bude najlepše.
Plašim se da ću ti, kako život bude odmicao, sve manje biti potreban i da ćeš me zguliti sa sebe kao staru, osušenu kožu. Bojim se da će proći godine pre nego me ponovo pogledaš i u meni prepoznaš sebe. Pre nego što, listajući albume, primetiš kako, gle čuda, na isti način sklanjamo kosu s čela, na isti način se smejemo, podižemo obrve, mrštimo kad nam nešto nije potaman i da će proći ledeno, kameno, bronzano doba pre nego što shvatiš da smo sličniji nego što možeš i želiš da veruješ.
Plašim se da ćeš ličiti na mene. Da ćeš nositi ovu istu tvrdoglavu crtu, kao beleg na čelu, da će te po tome poznavati i govoriti ti kako si “isti otac”.
Plašim se da ćeš zbog toga neke škole skupo platiti a lekcije učiti po više puta.
Plašim se i da nećeš ličiti na mene. Da nećeš umeti da grliš onako kako ja grlim. Da se raduješ životu onako kako se ja radujem. Da ćeš u želji da što dalje pobegneš od mene, dosadnog i napornog oca, pobeći i od sebe i da neću stići da ti kažem koliko te volim dete moje.
Eto, toga se tata plaši i to, onako, baš baš…i ničega više.

Nepoznat autor