понедељак, 18. јануар 2010.

Rekli su... 01

1.      Dobri i tihi ljudi imaju tajne želje koje ostvaruju na neki, za nas nevidljiv način. Ne zavidimo im na željama jer su naše veće, ali im zavidimo na sreći. (Duško Radović)

2.      Što više imamo sve smo više dužni. (Duško Radović)

3.      Ljubav je šala na moj račun. (Duško Radović)

4.      Vedro misliti, to znači povezati dve važne stvari. (Duško Radović)

5.      Ne veruj mi- moja ljubav je neverovatna. (Duško Radović)

6.      Deca jesu za školu, ali škola vrlo često nije za decu. Umesto da daje odgovore, loša škola samo postavlja pitanja. (Duško Radović)

7.      Plačite na vreme dok ste još mladi,dok još možete da žalite druge. (Duško Radović)

8.      Ljubav jeste ljubav, ali nije ono što se misli da jeste. (Duško Radović)

9.      Glupost se najčešće govori iz sveg glasa. (Duško Radović)

10.  Mi volimo jedne koji vole druge koji opet vole treće koji vole nas. (Duško Radović)

11.  Mravi ne veruju da slonovi postoje. (Duško Radović)

12.  Ovaj nas grad se pretvorio u čekaonicu..svi čekamo lepše dane. (Duško Radović)

13.  Poučite svoju decu: ako ne budu vredna i pametna, proći će kao i vi. (Duško Radović)

14.  Debeli miškarci višeliče na debele žene nego na mršave muškarce. (Duško Radović)

15.  Blago ružnima! O njima se, kad ostare, neće govoriti da su nekada bili lepi. (Duško Radović)

16.  Nekome su prvi put rekli da ga vole tek u čitulji. (Duško Radović)

17.  Ko to zna, niko to ne zna, sem onih koji misle da to znaju. (Duško Radović)

18.  Svako dete trebalo bi da ima bar po jednu sestru ili brata, za slučaj da mu fale mama ili tata. (Duško Radović)

19.  Nemojte biti ludi, ni drugi nisu pametni. (Duško Radović)

20.  Niko nije nepogređiv sem ko je zaboravio. (Duško Radović)

21.  Najlepše molimo profesore da imaju razumevanja za one koji će krajem avgusta polagati popravne ispite. Jeste da oni nisu učili mnogo i da ne znaju mnogo. Ali šta imaju profesori od toga što znaju? (Duško Radović)

22.  Pre nego što kreneteda tražite sreću, proverite- možda ste srećni. Sreća je mala, obična i neupadjiva i mnogi ne umeju da je vide. (Duško Radović)

23.  Ne plači pred onima koji imaju više razloga da plaču. (Duško Radović)

24.  Pametni se razlikuju od glupih po tome što se čude. (Duško Radović)

25.  Najvažnije je da imamo nešto što nam je važno, a sve ostalo nije važno. (Duško Radović)

26.  Radimo ono što nećemo jer nemamo ono što hoćemo. (Duško Radović)

27.  Deco! Nemojte tući svoje roditelje kad zasluže. (Duško Radović)

28.  Neko iz detinjstva ponese samo uspomene, a neko sačuva u očima, ušima, u srcu još malo one radoznalosti i nemira, pa ume da se igra i raduje malim stvarima. (Duško Radović)

29.  Na našem putu u budućnost neki su skrenuli levo, neki desno, a mi smo išli pravo, pravo, samo pravo dok najzad nismo stigli gde smo stigli. (Duško Radović)

30.  Prošlost jeste bila sjajna, ali se u nju više ne možemo vratiti. Moramo se pomiriti s budućnošću i polako se navikavati na nju. (Duško Radović)

31.  Lažite one koje volite ako oni tako više vole. (Duško Radović)

32.  Žene vole da vole, a manje im je važno koga će voleti. Muškarci vole da su voljeni, ali bi hteli da biraju ko će ih voleti. (Duško Radović)

33.  Žene duže žive od muškaraca jer imaju tu privilegiju da više brinu o drugima nego o sebi. Briga o sebi skraćuje život. (Duško Radović)

34.  Neki ljudi ne znaju šta misle dok ne čuju šta govore. (Duško Radović)

35.  Strašno je kad imate nešto važno da ispričate, a nemate kome, a još je strašnije kad imate kome, a nemate šta da ispričate. (Duško Radović)

36.  Deca se lako prave, teže kvare, a najteže popravljaju. (Duško Radović)

37.  Obećavamo vam da ćemo trpeti najviše što možemo. Mi ne znamo koliko je to, ali verujemo da se s tim može dosta učiniti. Nadamo se da ne može biti gore nego što mi možemo izdržati. (Duško Radović)

38.  Kad glupom domaćinu dođu glupi gosti - šta rade? Pričaju gluposti. (Duško Radović)

39.  Uvek je tamo bolje nego ovde i uvek je lepše ono nego ovo. Nemamo sreće sa onim što imamo i što jesmo. Našu sreću uživaju drugi, a da možda i ne znaju. (Duško Radović)

40.  Ne ljutite se na svoju decu. Ona se najpre rađaju kao posledica vaše gluposti, a tek onda postaju uzrok vaših nesreća. (Duško Radović)

41.  Tečko je biti dete i biti dobar. Lakše je biti star i razumeti decu. (Duško Radović)

42.  Srećna deca imaju jednog roditelja koji ih uči vrlinama i još jednog koji im oprašta greške. (Duško Radović)

43.  Ne kukajte na decu. Ona su vam jedino pokriće. (Duško Radović)

44.  Deca koja nose cipele broj 45 mogla bi da stanu na svoje noge, to nije mali oslonac. (Duško Radović)

45.  Ima sličnosti između ostarelih televizora i dece. Čim ih udarite ona prorade. (Duško Radović)

46.  Umetnike treba mučiti da bi više mislili i bolje stvarali. (Duško Radović)

47.  Narod nije mnogo principijelan, on pristaje na svaku verziju boljeg života. Ko je to shvatio, nema problema s narodom. (Duško Radović)

48.  Pametni nisu toliko pametni da bi nam mogli rešiti probleme. Oni su samo toliko pametni da budu nezadovoljni. (Duško Radović)

49.  Uzalud se trudite: vi nemate većeg neprijatelja od samog sebe. (Duško Radović)

50.  Pomažući drugima stičemo moralno pravo na tuđu pomoć. (Duško Radović)

51.  Budite dobri, dobrota je veliko zdravlje. Čovek koji nije dobar ne može biti zdrav čovek. (Duško Radović)

52.  Naše malo može biti mnogo onima koji nemaju nimalo. (Duško Radović)

53.  Toliko nas ima i toliko imamo da niko ne sme ostati sam i bespomoćan. (Duško Radović)

54.  Lečimo jedni druge od usamljenosti. (Duško Radović)

55.  Starost je uvek sramota mladosti koja o njoj ne brine. (Duško Radović)

56.  Imanje je ono što poklanjamo drugima, a ne ono što čuvamo za sebe. (Duško Radović)

57.  Blago babama i dedama koji imaju unuke. Teško nama koji imamo decu. (Duško Radović)

58.  Vi vredite samo onoliko koliko ste drugima potrebni. (Duško Radović)

59.  Časnije je živeti u svojim nego u tuđim zabludama. (Duško Radović)

60.  Ko ume da se raduje ima čemu da se raduje. Radost je privilegija onih koji skromno misle o sebi, a lepo o životu. (Duško Radović)

61.  Imati prijatelje, to znači pristati na to da ima lepših, pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati, nema prijatelja. (Duško Radović)

62.  Čuvaj majku da ti dugo traje. (Duško Radović)

63.  Svi muževi se dele na dobre i loše. Dobri su oni muževi čije žene hoće da ih trpe. Svi drugi su loši. (Duško Radović)

64.  Neki se raduju jer su našli mesto za parkiranje, drugi su nesrećni jer im se rodilo žensko dete. (Duško Radović)

65.  Teško onima kojima nema ko da protivreči. Oni imaju najveće zablude o sebi. (Duško Radović)

66.  Trgovci su vedri ljudi. Umeju da se raduju kao mala deca kad nekog prevare. (Duško Radović)

67.  Roditelji, ako možete, rađajte dobru decu. Ako se ne rode dobra, posle ih nema ko popravljati. (Duško Radović)

68.  Fudbal okuplja dve vrste muškaraca. One koji nemaju devojke i one koji imaju žene. (Duško Radović)

69.  Zamislite kakav je jedan muški đak. Jedna mu je šaputala, a on se oženio drugom. (Duško Radović)

70.  Ni bake nisu uvek bile dobre. Da su bile dobre, ne bi bile postale bake. (Duško Radović)

71.  Majke uče kćerke da ne budu blesave kao što su one bile u njihovim godinama, očevi, kao i uvek, imaju drugo mišljenje: ne bi majkama vredelo to što su bile blesave da oni nisu bili glupi. (Duško Radović)

72.  Ima muškaraca pitomih i milih koji umeju da pričaju tako slatko, zavodljivo i dugo da prosto zaboravite na to da su muškarci. Posle vam nije žao i ako se ispostavi da jesu. (Duško Radović)

73.  Ne može jedna žena biti i domaćica, i radnica, i majka, i ljubavnica. To ipak mora raditi više žena. (Duško Radović)

74.  Vrlina je loših muževa što bi mogli biti gori, a nisu. Dobri muževi imaju tu manu što bi mogli biti još bolji, a neće. (Duško Radović)

75.  Ima žena koje se ne plaše muževa, ali se plaše raznih buba. Jedan muž je pojeo takvu bubu naočigled žene, ali nije pomoglo. Ona se i dalje plaši samo buba. (Duško Radović)

76.  U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta. Kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan celog života. (Duško Radović)

77.  Udvarajte se malo svojoj ženi. Kao da vam nije žena, kao da vas ne voli, kao da ima drugoga, kao da može da bira. A žena nije nezahvalna. Na tu pažnju ona će odgovoriti sa mnogo dobrote: kao da vas voli, kao da nema drugog, kao da ne može da bira. (Duško Radović)

78.  Godine dolaze i prolaze, i više one ostave traga na nama nego mi na njima. (Duško Radović)

79.  Kolicki je vrabac, a koliko je u njemu životne radosti. U njemu je, mogli bismo reći, samo duša. Iz malog tela i velike duše lakše izrastu krila nago kad je, ako kod nas, obrnuto. (Duško Radović)

80.  Ako ništa drugo, suzu je svako zaslužio. (Duško Radović)

81.  Ima velike sirotinje među beogradskom decom kojoj, sem para, roditelji ništa drugo nisu mogli dati. (Duško Radović)

82.  Proverite da li ste dobar čovek, pomozite onima koji ne mogu da pomognu vama. (Duško Radović)

83.  Ima velikih sličnosti između ostarelih televizora i lenje dece. Čim ih udarite, ona prorade. (Duško Radović)

84.  Tucite svoju decu čim primetite da liče na vas. (Duško Radović)

85.  Terajte decu da uče. Najviše jedu najgori đaci. (Duško Radović)

86.  Đacima ne treba verovati. Oni ne misle ono što u školi pišu i odgovaraju. (Duško Radović)

87.  Sve smo bliži polugodištu. Bivši loši đaci daju jedinice sadašnjim lošim đacima, a najgori ih grde i biju kod kuće. (Duško Radović)

88.  Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve nekada sami radili tuđoj ženskoj deci. (Duško Radović)

89.  Deco, tata vam je ostavio mamu za uspomenu. Kad god vidite mamu, setite se tate. (Duško Radović)

90.  Ako rešite probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas. (Duško Radović)

91.  Nemojte živeti sto godina, jer će vam deca tada imati po sedamdeset i osamdeset godina i tek data nećete znati šta da radite sa njima. (Duško Radović)

92.  Tucite decu sve dok vam ne priznaju zašto ste ih tukli. (Duško Radović)

93.  Deca sve češće beže iz škole, roditelji sve više beže s posla. Šteta što bar to vreme ne provode zajedno. (Duško Radović)

94.  Molimo pametne i poštene da čuvaju zdravlje i da ne gube nadu. Za svaki slučaj. Ako nam niko drugi ne pomogne. (Duško Radović)

95.  Budite dobri i delikatni. Birajte koga ćete obradovati svojim uspesima, a koga svojim neuspesima. (Duško Radović)

96.  Na jednoj strani su nam želje, a na drugoj uspomene. A mi smo negde na sredini, daleko i od jednih i od drugih. (Duško Radović)

97.  Plačem, žalim te što me ne voliš. (Duško Radović)

98.  Neke životinje kušaju jedna drugu samo time što približe nozdrve i što se omirišu odlazeći svaka na svoju stranu, a da imaju sposobnost govora, rastrgle bi jedna drugu. (Jovan Dučić)

99.  Žene su unele više blagosti i uglađenosti nego svi moralisti ovoga sveta. (Jovan Dučić)

100.    Postoje tri vrste ljubomornih ljudi: prvi veruju da su sve žene nevaljale, pa je zato nevaljala i njihova žena, drugi veruju da su sve ostale žene verne, a samo njihova neverna i najzad, treći, koji veruju da su sve druge žene propale, a samo njihova stoji kao neosvojiva tvrđava. (Jovan Dučić)

101.    Žena je slaba samo kad voli. (Jovan Dučić)

102.    Postoje dva moguća braka: jedan je za mlade i za mladost, i drugi za stare i starost. Prvi da se podeli sreća i obest, a drugi da se podeli nesreća i bolest. (Jovan Dučić)

103.    Čovek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer su za poštenje potrebne žrtve kakve kukavica ne ume da podnese; i potrebna je velikodušnost, koju on ne može ni razumeti. (Jovan Dučić)

104.    Kao što bolestan ide lekaru, trebalo bi i glupak da ide učitelju. (Jovan Dučić)

105.    Oni koji sve hvale ili su neznalice ili lažovi ili cinici. (Jovan Dučić)

106.    Čovek se zaljubi gledajući ženu, a žena se zaljubi slušajući čoveka. (Jovan Dučić)

107.    Nije tačno da je svaki čovek kovač svoje sreće; tačno je, naprotiv, da je čovek uvek sam kovač svoje nesreće. (Jovan Dučić)

108.    Mi volimo svoju zemlju i kad ne volimo svoje sugrađane. (Jovan Dučić)

109.    U ljubavi, kao i u veri, sve počiva na osećanju i na verovanju u neverovatno. (Jovan Dučić)

110.    Kad se uzme koliko na svetu ima ludaka, zatim glupaka, zatim podlaca i najzad bezličnih i bezbojnih ljudi, čovek izgubi svaku ljubav na život u takvom otrovnom vazduhu. (Jovan Dučić)

111.    Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću nego pred životom. (Jovan Dučić)

112.    Nikad čovek ne može da kaže onoliko mudrosti koliko može da prećuti ludosti. (Jovan Dučić)

113.    Treba se više čuvati sebe nego svih svojih zlotvora. (Jovan Dučić)

114.    Nema nijedne vere koja nije bezbožno rušila. (Jovan Dučić)

115.    Starost i bolest i sirotinja, ujedinjene, to su neosporno najveća i konačna propast jedne ljudske sudbine. (Jovan Dučić)

116.    Nema nijedno ostarelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik. (Jovan Dučić)

117.    Što uspemo našom pameću, pokvarimo našom ćudi; a što uspemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima; i, najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom. Jer ima nešto jače i presudnije od svih naših sila, a to su naše slabosti. (Jovan Dučić)

118.    Slava, to je jedina čovekova sreća koja nije spokojna i koja je najskuplje plaćena. (Jovan Dučić)

119.    Nijedan čovek ne ume da odmeri sreću koju ima, nego samo sreću koju nema. (Jovan Dučić)

120.    Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok. (Jovan Dučić)

121.    Ljudi se nikada ne trgnu ako kažete za nekoga da ima mnogo mana, ali se uvek zainteresuju ako kažete da neko ima jednu manu. Svako pritrči da čuje kakva je to mana. (Jovan Dučić)

122.    Neko ostari kao zlato i mermer, neko kao cipela. (Jovan Dučić)

123.    Bolje je verovati u svašta nego ne verovati ni u šta. (Jovan Dučić)

124.    Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila. (Jovan Dučić)

125.    Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kada one same ne vole i zato se često predaju i ljudima koji su im inače fizički nemili. (Jovan Dučić)

126.    Prva osobina primitivnog čoveka je da se boji svega što ne razume, a na prvom mestu se boji pameti. (Jovan Dučić)

127.    Ženska nežnost, ta čudna snaga koja, nevidljiva a svemoćna, živi u tim slabim stvorenjima, izbija iz njih u najrazličitijim oblicima, i stvara i rastvara živote i sudbine oko sebe. (Jovan Dučić)

128.    Žena ne voli ljubav koju uviđa, nego koju nagađa. (Jovan Dučić)

129.    Po vrlinama nas ocenjuju samo naši prijatelji, a naši neprijatelji nas ocenjuju po našim manama. (Jovan Dučić)

130.    Nikad čovek prema čoveku nije pravedan: ni kad voli, ni kad mrzi.

131.    Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sobom i svojom sudbinom. (Jovan Dučić)

132.    Ljubomoran muškarac je moralni idiot, a ljubomorna žena je gora i opasnija od preljubnice. (Jovan Dučić)

133.    Lepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije i one koja misli da jeste. (Jovan Dučić)

134.    Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i drugima.

135.    U ljubavi, kao i u religiji, sve počiva na osećanju i na verovanju u neverovatno. (Jovan Dučić)

136.    Ljubomora je nesumnjivo jedino osećanje koje je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih nastupa. (Jovan Dučić)

137.    Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću nego pred životom. (Jovan Dučić)

138.    Ni jedan čovek nema smelosti da napiše istinu o braku, sve dok mu je žena živa. (Džordž Bernard Šo)

139.    Za svaki složen problem postoji jednostavno rešenje. I to pogrešno. (Džordž Bernard Šo)

140.    Mržnja je osveta kukavice zbog pretrpljenog straha. (Džordž Bernard Šo)

141.    Na celom svetu za nevina bića nema ničeg strašnijeg od škole. Kao prvo, škola je zatvor. Sa određenog stanovništva, ona je čak okrutnija od zatvora. (Džordž Bernard Šo)

142.    Govor je zaista nešto čudesno. Možete ga koristiti da izrazite svoje misli, da sakrijete svoje misli ili da njime zamenite svoje misli. (Džordž Bernard Šo)

143.    Kad neki čovek ima nešto da kaže, teškoća nije u tome da ga navedete da kaže, nego da ga sprečite da to kaže suviše često. (Džordž Bernard Šo)

144.    Vlast ne kvari ljude: budale, međutim, kad se domognu vlasti, kvare vlast. (Džordž Bernard Šo)

145.    Život proveden u pravljenju grešaka ne samo da je časniji, već i korisniji od života provedenog ne čineći ništa. (Džordž Bernard Šo)

146.    Čovek je jedino živo biće koje o sebi ima loše mišljenje. (Džordž Bernard Šo)

147.    Opasno je da budete iskreni ako niste i glupi. . (Džordž Bernard Šo)

148.    Sloboda znači odgovornost. Zato je se većina ljudi i boji. . (Džordž Bernard Šo)

149.    Neka ti očeve ludorije budu opomena, a ne izgovor za tvoje. . (Džordž Bernard Šo)

150.    Kad čovek želi da ubije tigra, on to naziva sportom. Kad tigar želi da ubije čoveka, čovek to naziva okrutnošču. . (Džordž Bernard Šo)

151.    Onaj ko može da čini, taj i čini; onaj ko ne može - taj drži predavanja . (Džordž Bernard Šo)

152.    Ni jednu tajnu nećete bolje sačuvati od one koju svako nagađa. . (Džordž Bernard Šo)

153.    Ne čekaj pravi trenutak, stvori ga. (Džordž Bernard Šo)

154.    Pobrinite se da u životu dobijete ono što volite jer će vas inače prisiliti da volite ono što dobijete. (Džordž Bernard Šo)

155.    Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani. (Džordž Bernard Šo)

156.    Ono što čoveku zaista laska jeste činjenica što mislite da on zaslužuje laskanje. (Džordž Bernard Šo)

157.    Pitanja na koje je najteže dati odgovor jesu ona čiji je odgovor očigledan. (Džordž Bernard Šo)

158.    Žene naviknute da misle su žene na koje se obično ne misli. (Džordž Bernard Šo)

159.    U većini slučajeva vođe naroda u početku su ljudi od poverenja, zatim ljudi od zakona, a na kraju postaju ljudi bez vere i zakona. (Džordž Bernard Šo)

160.    Sedam smrtnih grehova su: hrana, odeća, ogrev, kirija, porezi, odgovornost i deca. Tih sedam teških kamenova samo novac može da podigne sa čovekovih leđa. A ni duša ne može da bude uzvišena dok se ti kamenovi ne odignu. (Džordž Bernard Šo)

161.    Kuća je zatvor za devojku, a radionica za ženu. (Džordž Bernard Šo)

162.    Mudrost čoveka nije u njegovom iskustvu, već u sposobnosti da to iskustvo stekne. (Džordž Bernard Šo)

163.    On ne zna ništa i misli da zna sve. Takav stav vodi jedino u političku karijeru. (Džordž Bernard Šo)

164.    Stara poslovica kaže da će zasigurno biti obešen onaj koji previše govori istinu. (Džordž Bernard Šo)

165.    Na ženi je da se uda što pre, a na muškarcu da nastoji da se što kasnije oženi. (Džordž Bernard Šo)

166.    Kad čovek želi da ubije tigra, on to naziva sportom. Kad tigar želi da ubije čoveka, čovek to naziva okrutnošću. (Džordž Bernard Šo)

167.    Ljudi koji nisu zadovoljni svojim vaspitanjem uvek misle da bi svet bio savršen kada bi svi ostali bili drugačije vaspitani nego što jesu. (Džordž Bernard Šo)

168.    Ni jednu tajnu nećete bolje sačuvati od one koju svako nagađa. (Džordž Bernard Šo)

169.    Pesimista je optimista sa iskustvom. (Džordž Bernard Šo)

170.    Pretpostavimo da je ovaj naš svet samo jedna od božijih šala. Da li ćete se onda potruditit da ta šala bude dobra ili loša. (Džordž Bernard Šo)

171.    Ja sam milioner. To je moja vera. (Džordž Bernard Šo)

172.    Kad glup čovek radi ono čega se stidi, uvek tvrdi da je to bila njegova dužnost. (Džordž Bernard Šo)

173.    Kad bi roditelji samo mogli da shvate koliko su dosadni rođenoj deci. (Džordž Bernard Šo)

174.    Ja sam milioner: to je moja religija. (Džordž Bernard Šo)

175.    Čovek se najlakše preobrati ako je gladan. Dovoljno mu je u jednu ruku staviti bibliju, a u drugu parče hleba. (Džordž Bernard Šo)

176.    Ja volim cveće, volim i decu, ali im ne kidam glave i ne držim ih u vodi po celoj kući. (Džordž Bernard Šo)

177.    Nepristojne reči i gadosti mogu da se nađu svuda osim u telefonskom imeniku. (Džordž Bernard Šo)

178.    Lepota je na prvi pogled odlična stvar. Ali, ko na nju obraća pažnju kada vam se muva po kući duže od tri dana. (Džordž Bernard Šo)

179.    On ne zna ništa, a uveren je da sve zna: to ukazuje na lepu političku karijeru. (Džordž Bernard Šo)

180.    Kad čovek želi da ubije tigra, on to naziva sportom; kad tigar želi da ubije čoveka, on to naziva okrutnošću. (Džordž Bernard Šo)

181.    Neprekidan godišnji odmor bio bi dobra vežba za boravak u paklu. (Džordž Bernard Šo)

182.    Onaj koji se ničemu ne nada, ne može ni da očajava. (Džordž Bernard Šo)

183.    Postoji pet vrsta laži: obična laž, vremenska prognoza, statistika, diplomatska istina i zvanično saopštenje. (Džordž Bernard Šo)

184.    Izbori su slični moralnom ratu, pogubni su isto kao i bitka samo što obično prolaze bez krvi, svako ko se njima bavi neminovno izlazi uprljane duše. (Džordž Bernard Šo)

185.    Jedino mučeništvom nepoznat čovek može da postane poznat. (Džordž Bernard Šo)

186.    Čovek koji dozvoli da njim upravlja strah od siromaštva imaće šta da jede, ali neće živeti. (Džordž Bernard Šo)

187.    Nevolja sa ženama je da im često nedostaje moć da razgovaraju, ali ne i moć da govore. (Džordž Bernard Šo)

188.    Patriotizam je uverenje da je tvoja zemlja nadmoćna u odnosu na sve ostale jer si se ti u njoj rodio. (Džordž Bernard Šo)

189.    Opasno je da budete iskreni ako niste i glupi. (Džordž Bernard Šo)

190.    Neki ljudi vide stvari onakve kakve jesu i kažu- Zašto? Ja sanjamo stvarima koje nikada nisu postojale i kažem- zašto da ne? (Džordž Bernard Šo)

191.    Budala shvata filozofiju kao foliranje, nauku kao sujeverje, a umetnost kao sitničarenje. Otuda visoko obrazovanje. (Džordž Bernard Šo)

192.    Budite pažljivi kada čitate knjige o zdravlju, možete umreti zbog štamparske greške. (Mark Tven)

193.    Rad je zasnovan na svemu što je telo primorano da čini. Igra je zasnovana na svemu što telo nije primorano da čini. (Mark Tven)

194.    Čovek koji se previše ponosi svojim precima sličan je krompiru- najbolji deo njega nalazi se pod zemljom. (Mark Tven)

195.    Najhladnija zima u mom životu bila je ona koju sam proveo jedno leto u San Francisku. (Mark Tven)

196.    U raj bi trebalo otići zbog klime, a u pakao zbog društva. (Mark Tven)

197.    Čoveku koji ogovara nedostaje zdrav razum koji ga sprečava da obuzda smrtonosnog neprijatelja- svoj jezik. (Mark Tven)

198.    Grmljavina u svakom čoveku izaziva divljenje ali, da budemo iskreni, munje su te koje obave čitav posao. (Mark Tven)

199.    Čoveka nisi preobratio time što si ga ućutkao. (Mark Tven)

200.    Moje knjige su poput vode, a one genijalnih stvaralaca nalik su vinu. Ali, svako mora da pije vodu. (Mark Tven)

Нема коментара:

Постави коментар