недеља, 27. децембар 2009.

Teri Pračet: Mali bogovi

Teri Pračet je pisac serije knjiga o Disksvetu. Na blogu ću objaviti citate koji su mi se svideli, a za pun doživljaj preporučujem da pročitate knjige koje je izdala Laguna.

-Čak ni najluđi psihopata ne može da počini ništa što podjednako lako ne može da izvede i normalan, ljubazan porodični čovek koji svaki dan dolazi na radno mesto i ima pune ruke posla.

-Strah je čudno tle. Uglavnom rađa poslušnost nalik kukuruzu, koji raste u redovima i lako ga je pleviti. No, ponekad rađa i krompire prkosa, koji bujaju pod zemljom.

-Krivica je bila mazivo koje je pokretalo zupčanike vlasti.

-U situaciji kad su, u najmanju ruku, mogli da vam učine sve, onda ono što su u krajnjoj liniji mogli da vam učine više nije bilo užasno. Ako će ga već skuvati kao jagnje, mogli bi baš i da ga ispeku kao ovcu.

-Niste mogli da izbegnete neizbežno. Zato što biste, pre ili kasnije, dospeli na mesto na kome je neizbežno prosto sedelo i čekalo.

-Pobednici nikad  ne govore o veličanstvenim pobedama. Zato što oni znaju kako bojno polje izgleda posle toga. Samo gubitnici imaju veličanstvene pobede.

-Ank. Grad sa milion duša, a mnoge nastanjuju i tela.

-Izgledao je nervozan kao ateista tokom grmljavine.

-Život na ovom svetu jeste, kako se ispostavlja, boravak u pećini. Šta možemo da znamo o stvarnosti? Jer sve što vidimo o pravoj prirodi postojanja jesu, da kažemo, tek zbunjujuće i zabavne senke koje na unutrašnji zid pećine baca neviđena, zaslepljujuća svetlost apsolutne istine, od koje možemo ili ne moramo dobiti neki blesak verodostojnosti, ali sve što mi, pećinski ljudi u potrazi za mudrošću, možemo da učinimo jeste da se obratimo neviđenom i pokorno kažemo: Hajde, napravi opet Deformisanog zeca...taj mi je omiljen.

Нема коментара:

Постави коментар